Preminula nagrađivana hrvatska pjesnikinja i fotografkinja Andriana Škunca

Rođena je u Bjelovaru, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je jugoslavistiku i komparativnu književnost.

Podrijetlom je bila iz Novalje na otoku Pagu, gdje je provela velik dio života. Upravo je Pag obilježio njezin književni i fotografski opus te ostao trajna inspiracija njezina stvaralaštva, piše Lana Ribarić za Jutarnji list.

Prvu zbirku pjesama "Do neba bijelo" objavila je 1969., a slijedile su "Kratka sjena podneva" (1973.), "Pomaci tišine" (1981.), "Korijen, zid, kutija" (1992.) i "Zeleni prah" (1994.).

Objavila je i niz drugih knjiga, među kojima su "Napuštena mjesta" (1985.), "Druga strana zrcala" (1988.), "Novaljski svjetlopis" (1999.), "Predivo sve užih dana" (2002.) i "Vrijeme se zanjihalo" (2015.).

Za svoj književni rad primila je brojna priznanja, uključujući Goranov vijenac za cjelokupni pjesnički opus 2006. godine te Nagradu "Vladimir Nazor" za životno djelo 2019.

Osim pjesništvom i fotografijom, bavila se pisanjem književnih kritika, a bila je članica Hrvatskog centra PEN-a, Društva hrvatskih pisaca i ULUPUH-a.